Menu

Novost

Započeo ciklus radionica „Knjige koje nas povezuju“

U okviru ciklusa radionica „Knjige koje nas povezuju“, koji provodi Centar za razvoj vrijednosti uz podršku Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, održana je radionica „Koliko nam je života doista dano“.

Na radionici je sudjelovalo 11 sudionika, a susret je održan online.

Polazište: Seneka i kratkoća života

Polazište za razgovor bila je misao rimskog filozofa Lucija Aneja Seneke (4. pr. Kr. - 65. po. Kr.) o kratkoći života.

U uvodnom tekstu istaknuto je kako često govorimo da je život kratak, da nam vrijeme prolazi prebrzo i da ne stižemo učiniti sve što želimo. No, možda problem nije u tome što nam je života premalo dano, nego u tome što previše vremena potrošimo ne živeći ga u potpunosti.

Čekamo ponedjeljak da počnemo nešto mijenjati. Čekamo bolje okolnosti da bismo bili sretni. Čekamo da drugi prepoznaju našu vrijednost, da nam netko pruži priliku, da nestanu sve prepreke. A dok čekamo, dani prolaze.

Sudionici su se složili kako je život i ovaj trenutak, razgovor koji vodimo, osoba kojoj poklanjamo pažnju, dobro koje činimo i odluka koju danas imamo hrabrosti donijeti. Vrijeme ne možemo vratiti, ali možemo odlučiti kako ćemo raspolagati onim koje nam je preostalo.

Kada ste posljednji put zastali?

U drugom dijelu radionice sudionici su razmišljali o pitanju: „Kada ste posljednji put zastali?“

Razgovaralo se o tome:

  • koliko često živimo u žurbi,
  • koliko često odgađamo ono što nas veseli,
  • čekamo li da se nešto promijeni kako bismo napokon bili zadovoljni,
  • događa li nam se da na kraju dana pomislimo kako je dan prošao, a da zapravo nismo učinili ništa za sebe.

Sudionici su podijelili osobna iskustva i prepoznali da mnogi od nas dijele sličan osjećaj - da obavljamo svakodnevne obveze, ali da nam često nedostaje prostora za ono što nas ispunjava.

Pitanja za raspravu

Kroz vođenu raspravu sudionici su odgovarali na pitanja:

  • Koje poruke nosi izabrani tekst?
  • Mislite li da danas više živimo ili samo obavljamo svakodnevne obveze?
  • Što najčešće odgađamo, a zapravo nam je važno?
  • Može li čovjek imati ispunjen život i onda kada ne ostvaruje sve svoje planove?
  • Što za vas znači kvalitetno proveden dan?
  • Što vam je važnije: imati mnogo stvari ili imati ljude s kojima možete podijeliti život?
  • Koje vrijednosti ne biste željeli izgubiti bez obzira na životne okolnosti?

U raspravi se posebno istaknulo kako ispunjen život ne ovisi nužno o ostvarenju svih planova, nego o prisutnosti, odnosima, malim trenucima i vrijednostima koje njegujemo.

Već danas možeš donijeti odluku

Jedan od najljepših dijelova radionice bio je trenutak osobne odluke. Sudionici su pozvani da već danas donesu jednu malu odluku, poput:

  • češće ću nazvati osobu koja mi nedostaje,
  • odvojit ću vrijeme za ono što me veseli,
  • neću stalno čekati savršene okolnosti,
  • više ću cijeniti male trenutke,
  • naučit ću reći ne onome što mi oduzima mir,
  • dat ću sebi priliku pokušati nešto novo.

Knjiga mojih životnih mudrosti

Na kraju radionice sudionici su zapisali svoje životne mudrosti, među kojima su se izdvojile:

„Ne moram imati savršen život da bih imao razloga za sreću.“ „Male stvari često ostavljaju najveće tragove.“ „Nije slabost zastati, ponekad je to najveća mudrost.“ „Ne čekaj da život postane lakši kako bi počeo uživati u njemu.“ „Vrijednost života ne mjeri se onime što posjedujemo, nego onime što dajemo i dijelimo.“ „Život se ne mjeri brojem udaha koje napravimo već brojem trenutaka koji nam oduzimaju dah.“

Poruka za kraj

Radionica je zaključena porukom:

„Ponekad nam nije potrebna nova knjiga da bismo pronašli odgovor. Dovoljno je da u jednoj pročitanoj rečenici prepoznamo pitanje koje već dugo nosimo u sebi.“

Zahvaljujemo svim sudionicima na sudjelovanju, otvorenosti i zajedničkom promišljanju o onome što život čini vrijednim življenja.

Radujemo se sljedećem susretu u ciklusu „Knjige koje nas povezuju“.

Kontaktirajte nas

Naše programe i projekte podržavaju

Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije ili Europske komisije. Ni Europska unija ni Europska komisija ne mogu se smatrati odgovornima za njih. Projekt sufinancira Europska unija iz Europskog socijalnog fonda plus iz poziva „Širenje mreže socijalnih usluga u zajednici SF.3.4.11.04."