U ponedjeljak, 12. listopada 2026. godine, putem platforme Google Meet održana je radionica „Što mi sve treba da bih mogao samostalnije živjeti?”, namijenjena promišljanju o mogućnostima, potrebama i oblicima podrške koji osobama s invaliditetom mogu pridonijeti većoj samostalnosti u svakodnevnom životu.
Radionicu je vodila Marijana Maljković, magistra religijskih znanosti, a njezin je naglasak bio na razumijevanju samostalnog života kao mogućnosti donošenja vlastitih odluka, izražavanja potreba i aktivnog sudjelovanja u svakodnevnim aktivnostima, uz podršku drugih kada je ona potrebna.
Sudionici su kroz razgovor i praktične vježbe imali priliku promišljati o tome što za njih znači samostalan život, koju podršku trenutačno imaju te koja im je dodatna podrška potrebna. Posebna je pozornost posvećena ulozi osobnih asistenata, medicinske njege u kući i volontera, kao i mogućnostima organiziranog prijevoza za osobe s invaliditetom.
U praktičnom dijelu radionice obrađene su teme razvoja novih vještina i organizacije vremena. Kroz vježbu „Jedna vještina u tri koraka” sudionici su bili potaknuti odabrati vještinu koju žele razviti, prepoznati što mogu učiniti samostalno, utvrditi u kojim situacijama trebaju podršku te odrediti tko im može pomoći u njezinu usvajanju.
Radionica je obuhvatila i temu asertivne komunikacije, odnosno izražavanja vlastitih potreba, želja i zahtjeva na jasan i primjeren način. Kroz primjere iz svakodnevnog života, poput dogovora s osobnim asistentom, komunikacije s vozačem ili razgovora s članovima obitelji, naglašena je važnost aktivnog sudjelovanja u odlukama koje se odnose na vlastiti život.
Na završetku radionice sudionici su bili pozvani izraditi vlastitu „Kartu samostalnosti”, definirajući jednu stvar koju će zatražiti tijekom sljedećeg tjedna, osobu kojoj će se obratiti i prvi mali korak koji mogu poduzeti već sljedećeg dana.
Radionica je pružila priliku za promišljanje o tome kako se želja za većom samostalnošću može pretvoriti u konkretne korake. Njezina je temeljna poruka da samostalno živjeti ne znači sve raditi bez pomoći, nego imati mogućnost odlučivati o vlastitom životu, prepoznati svoje potrebe i zatražiti podršku koja omogućuje veću neovisnost i sudjelovanje u zajednici.
