Menu

Riznica prava

Djeca s invaliditetom i njihova prava

Kada govorimo o djeci s teškoćama u razvoju onda govorimo o jednoj od najviše marginaliziranoj skupini u društvu. Ova su djeca suočena sa svakodnevnom diskriminacijom u vidu negativnih stavova, nedostatka adekvatnih politika i zakonskih regulativa, a ta ista prava uključuju i pravo na zdravstvenu zaštitu, obrazovanje i uključivanje u društvo. Djeca s teškoćama često nemaju ni pristup kulturnim ili slobodnim aktivnostima ili informacijama i podršci o reproduktivnom zdravlju, seksualnosti i drugim područjima koja su ključna za besprijekornu integraciju u društvo te rast i razvoj u odrasloj dobi. (UNICEF, 2018.) Uključivanje osoba s invaliditetom kao i djece s teškoćama te stvaranje ne diskriminatornih prava potrebno je uključiti u sve politike i planove. To se odnosi i na obrazovne sustave koji trebaju promicati inkluziju osiguravanjem prisutnosti, sudjelovanja i postignuća sve djece, uključujući djecu s teškoćama u razvoju. (Jerome Bickenbach, 2011.) Prvi međunarodni ugovor koji izričito priznaje prava djece s teškoćama u razvoju je Konvencija UN-a o pravima djeteta gdje se načelo nediskriminacije odražava se u članku 2. Konvencije o pravima djeteta koji izričito zabranjuje diskriminaciju na temelju invaliditeta: „Države stranke će poštovati i osigurati svakom djetetu prava navedena u ovoj Konvenciji... bez diskriminacije bilo koje vrste, bez obzira na djetetov…invaliditet…ili drugi status”. (Konvencija Ujedinjenih naroda o pravima djeteta iz 1989., članak 2.) Članak 23. Konvencije o pravima djeteta upućuje na obvezu država stranaka i priznaje da dijete s mentalnim ili fizičkim teškoćama ima pravo uživati pun i pristojan život, u uvjetima koji osiguravaju dostojanstvo, promiču samopouzdanje i olakšati djetetovo aktivno sudjelovanje u zajednici. Dok članak 24. (Zdravlje i zdravstvene usluge) Konvencije o pravima djeteta; navodi da svako dijete ima pravo na pristup osnovnom medicinskom liječenju. Konvencija usvaja široku kategorizaciju osoba s invaliditetom i ponovno potvrđuje da sve osobe sa svim vrstama invaliditeta moraju uživati sva ljudska prava i temeljne slobode. Sve odredbe Konvencije odnose se na djecu s teškoćama u razvoju kao i na odrasle osobe. Opća načela uključuju poštivanje razvojnih sposobnosti djeteta i prava djeteta na očuvanje vlastitog identiteta. 33 države članice u Latinskoj Americi i na Karibima 31 ratificirale su CRPD; od kojih je 24 ratificiralo i CRPD i njegov Fakultativni protokol (Alliance, International Disability, 2015.) Zahtjevi za najboljim interesom djeteta i sudjelovanjem same djece u donošenju odluka posebno su važni za djecu s teškoćama u razvoju, čiji su interesi i glas podcijenjeni. Članak 24. Obrazovanje - odražava jasnu predanost načelu inkluzivnog obrazovanja kao cilju. Članak se također bavi specifičnim potrebama djece s teškim i složenim senzornim oštećenjima za pristup specifičnim potporama učenju kao što su znakovni jezik, Brailleovo pismo i pomagala za slabovidnost. Podrška svoj djeci s teškoćama u razvoju mora biti individualno prilagođena i osigurana resursima u smislu vremena i osoblja. (Jerome Bickenbach, 2011.) Kada imamo društvo koje nije inkluzivno imamo društvo koje je puno društvenih i kulturnih barijera koje se moraju ukloniti jer moramo eliminirati predrasude, diskriminaciju i stigmu. Primjerice, nedostatak sudjelovanja u javnim tribinama posljedično rezultira nevidljivošću djece s invaliditetom dok milenijski ciljevi razvoja većinom ne uključuju osobe s invaliditetom. Kao rezultat toga, osobe s invaliditetom, koje čine 15% svjetske populacije i obično su među najsiromašnijima među siromašnima, i nisu u potpunosti imale koristi od mnogih programa razvoja i humanitarnog djelovanja. (UNICEF, 2018.) Zatim je tu i činjenica kako je seksualno i reproduktivno zdravlje djevojaka s invaliditetom daleko od ispunjenja normi; to je povezano s nedostatkom pristupa zdravstvenim uslugama i zdravstvenim informacijama. Važno je za navesti i da djeca s teškoćama u razvoju imaju gotovo četiri puta veću vjerojatnost da će doživjeti nasilje nego djeca bez invaliditeta. Stigma i predrasude vezane uz invaliditet, kao i prepreke u okolini, djeci s teškoćama u razvoju znatno otežavaju odlazak u školu radi pristupa zdravstvenoj skrbi ili sudjelovanja u zajednici. (Svjetska zdravstvena organizacija, 'Nasilje nad odraslima i djecom s invaliditetom', 2012.) Kako djeca s invaliditetom žele biti percipirana: “Volio bih vidjeti gluhu djecu na televiziji. Nikad ih nisam vidio.” "Volio bih vidjeti vijesti o sportu za osobe s invaliditetom, ima mnogo igara za gluhe osobe." "Volio bih vidjeti vijesti o tome kako napraviti manje stepenica i više rampi..." "Volio bih vidjeti dokumentarac o djetetu koje teško hoda." "... stvari koje su stvarnije i informativnije, jer mnogi ljudi ne znaju za te probleme." "Volio bih vidjeti čak i predsjednika kako pomaže osobama s invaliditetom, jer mislim da sada ne pomaže nama." "Volio bih da pokažu koliko je osobama s invaliditetom teško učiti." "Volio bih da pokažu da nije u redu ostaviti nekoga s invaliditetom da stoji u autobusu." "Volio bih da se na TV-u igramo, učimo." "Volio bih vidjeti vijesti na znakovnom jeziku." “...da saznamo više o sportašima s invaliditetom. Kako su došli tu gdje jesu.” (UNICEF, 2013.) Kako do pozitivnih promjena? U partnerstvu s organizacijama osoba s invaliditetom poduzeti sveobuhvatan pregled svih zakona kako bi se osigurala njihova usklađenost s relevantnim standardima UN-a i Konvencije o pravima osoba s invaliditetom. Svi relevantni zakoni i propisi trebali bi uključivati zabranu diskriminacije na temelju invaliditeta. Omogućiti učinkovite pravne odgovore na slučajeve gdje nalazimo kršenja prava osoba s invaliditetom i osigurati da su isti dostupni djeci, obiteljima i skrbnicima. Provoditi kampanje podizanja svijesti i edukativne kampanje za javnost kao i za određene skupine stručnjaka/stručnjaka s ciljem prevencije i rješavanja de facto diskriminacije osoba i djece s invaliditetom. (UNICEF, 2018.) Izvori: www.humanium.org/en/children-with-disabilities; http://www.edf-feph.org/childrens-day-2016-the-voices-of....

Kontaktirajte nas

Naše programe i projekte podržavaju

Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije ili Europske komisije. Ni Europska unija ni Europska komisija ne mogu se smatrati odgovornima za njih. Projekt sufinancira Europska unija iz Europskog socijalnog fonda plus iz poziva „Širenje mreže socijalnih usluga u zajednici SF.3.4.11.04."